Ovaj projekt obuhvaća radionice i predavanja o povijesti kostimografije, kao i njenu praktičnu primjenu. Polaznici radionice Pribadača i češalj (55+), izrađivali bi originalni kostim ili repliku filmskog kostima (vezenje, pletenje ili kukičanje). Isto tako za određenu ulogu izradila bi se brada, brkovi ili vlasulja (perika). Kostim je odjeća koju glumac nosi na pozornici, pred publikom. Kostim mu pomaže da modificira cjelokupnu pojavnost, te mu pomaže da ostvari željenu ekspresiju. Zadaća kostimografa nije samo odjenuti lika u određenom stilskom razdoblju već on treba iskazati i njegovo psihološko stanje karaktera i njegove opće karakteristike. Iz kostima saznajemo o ekonomskom statusu lika, pripadnosti određenoj društvenoj grupi, svjetonazoru, karakteru, ukusima, raspoloženju i namjerama. Osim socijalnih prikaza, kostim nas upozorava i o vremenskom razdoblju u kojem se odvija radnja; o podneblju, klimi, godišnjem dobu, povijesnom razdoblju. U predavanja bi osim kostimografa bili uključeni, šminkeri i maskeri (teoretski i praktični dio, dugogodišnji filmski profesionalci, u čiji bi se praktični dio uključili i polaznici strukovnih škola (vizažisti, frizeri). Suradnica na projektu je Mirjana Novak dugogodišnja djelatnica HTV-a.
Poznato je da je još slavni Shakespeare u svom kazalištu u Londonu izdašno koristio perike budući da su svi glumci bili muškarci pa su vlasulje bile neophodne kad su glumili ženske likove. Jedna specifičnost vezana za perike i dlakave dijelove maske koji se koriste na filmu i u kazalištu jest ta, što ih glumci nose pod jakom filmskom i kazališnom rasvjetom. Stoga kod izrade treba uzeti u obzir i kako će perika izgledati pod filmskom rasvjetom ili kazališnim reflektorima. Uloga dodataka kao što su perike, brade i brkovi koji su neizostavan dio većine produkcija i znaju biti vrlo maštovite. Neke su toliko bitne za imidž određenog lika da postaju neraskidivo vezane uz njih i često ih viđamo i kod kasnijih rekreiranja iste uloge u remake-u filma.
